Mali Lošinj, smješten u zaštićenoj uvali Augusta na otoku Lošinju, počeo se razvijati u 13. stoljeću kada su prvi doseljenici stigli iz kopnenih krajeva bježeći pred osmanskim osvajanjima. U to su doba Lošinj i susjedni Cres pripadali Mletačkoj Republici, pod čijom su vlašću ostali do kraja 18. stoljeća.
Tijekom 18. i 19. stoljeća Mali Lošinj doživljava značajan gospodarski uspon zahvaljujući pomorstvu i brodogradnji. Brodovlasnici i kapetani iz Malog Lošinja postaju poznati diljem Europe, a grad se pretvara u jedan od najvažnijih pomorskih centara na Jadranu. U tom razdoblju broj stanovnika brzo raste.
S dolaskom Austro-Ugarske Monarhije 1814. godine, Mali Lošinj nastavlja svoj procvat, a osim pomorstva, razvija se i turizam. Kraj 19. i početak 20. stoljeća donose status klimatskog lječilišta zbog povoljnih mikroklimatskih uvjeta. Otvaraju se prvi hoteli i vile za odmor, a grad postaje popularno odredište europske aristokracije.
Nakon Prvog svjetskog rata, Mali Lošinj mijenja vlast više puta – najprije dolazi pod talijansku upravu (1920.), potom nakon Drugog svjetskog rata postaje dio Jugoslavije (1947.), a 1991. godine postaje dio neovisne Republike Hrvatske.
Grad Mali Lošinj formalno nastaje kao administrativna jedinica 1993. godine u sklopu novog teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske, kada se odvaja od bivše općine Cres-Lošinj i postaje samostalan grad.
Grad Mali Lošinj administrativno je središte zapadnog dijela Kvarnera ukupne površine 223 km², a obuhvaća južni dio otoka Cresa, od zaljeva Koromačno i Ustrina, te otok Lošinj i skupinu manjih otoka: Unije, Ilovik, Susak, Male Srakane, Vele Srakane i niz nenaseljenih otočića. Mali Lošinj najveće je naselje na otoku i najveće naselje na svim Jadranskim otocima.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Grad Mali Lošinj ima 7.565 stanovnika. Na području Grada Malog Lošinja djeluje 11 mjesnih odbora.